Menu Close

Zdravstveni, higijenski, psihološki, socijalni i ekonomski problem o kojem se ne govori

Urinarna inkontinencija je ozbiljan zdravstveni poremećaj koji treba što prije liječiti jer negativno utječe na sve aspekte života

Nevoljno otjecanje mokraće (urinarna inkontinencija) posljedica je nedostatne kontrole zapornog mehanizma mokraćnog mjehura i mokraćne cijevi te funkcionalnog poremećaja živčanog podražaja i tonusa mišića mokraćnog mjehura.

Uzrok urinarne inkontinencije najčešće se povezuje s prirođenom ili stečenom slabošću mišićno-vezivne potpore zdjeličnog dna, ozljedama pri vaginalnom porođaju, komplikacijama prethodnih operacija u području zdjelice, snižavanjem razine spolnih hormona u menopauzi, nuspojavom pojedinih lijekova te činiteljima koji povisuju trbušni tlak (težak fizički rad i nošenje teških tereta, opstipacija, pretilost, kronična opstrukcijska plućna bolest).

Urinarna inkontinencija nepovoljno utječe na gotovo sve sastavnice svakodnevnog života i rada bolesnica te je ozbiljan zdravstveni, higijenski, psihološki, socijalni i ekonomski problem, koji također obuhvaća njihove obitelji.

Je li normalna u starijoj životnoj dobi?

Urinarna inkontinencija nije normalno stanje, nego ozbiljan zdravstveni poremećaj koji treba pravodobno prepoznati i koji se može uspješno liječiti. Epidemiološki podaci pokazuju da učestalost urinarne inkontinencije raste s dobi te se javlja u 20-30% mlađih odraslih žena, 30-40% žena srednje dobi i gotovo 50% žena starije dobi. Stoga posebnu pozornost valja usmjeriti ženama u menopauzi, tj. nakon prestanka menstruacije, kako bi se pojava urinarna inkontinencije spriječila ili pravodobno prepoznala i liječila.

Zašto dolazi do bježanja mokraće tijekom tjelesnih aktivnosti?

Bježanje mokraće pri tjelesnom naprezanju, primjerice kašljanju, kihanju, trčanju, podizanju tereta i sličnim aktivnostima naziva se stresna urinarna inkontinencija (SUI). To je najčešći oblik urinarne inkontinencije u žena, koji je uzrokovan oštećenom anatomskom potporom mokraćnog mjehura i mokraćne cijevi i/ili nedostatnim zapornim mehanizmom mokraćne cijevi. Takvim bolesnicama mokraća nerijetko prokapljuje neprekidno ili već kod minimalnog tjelesnog napora, što im nameće potrebu trajnog korištenja higijenskih uložaka ili pelena. Ovaj poremećaj može se također javiti već u mlađih aktivnih žena tijekom intenzivnijeg bavljenja sportskim aktivnostima.

Kada je potrebno potražiti liječničku pomoć?

Liječničku pomoć svakako valja potražiti što prije, čim se uoči problem, radi pravodobne dijagnostike te adekvatnog izbora i uspješnosti liječenja. Pri tome svakako valja nadvladati predrasude i sram od ovih tema, koji su, na žalost, još uvijek uvriježeni u našem kulturnom nasljeđu i prostoru. Procjenjuje se da, većinom iz tih razloga, više od trećine bolesnica s urinarnom inkontinencijom nije zatražilo pomoć liječnika.

Kojem se liječniku treba obratiti?

Potrebno je prvo se obratiti ginekologu primarne zdravstvene zaštite te prema potrebi dalje subspecijalistu uroginekologu. U lokalnim sredinama sa slabije organiziranom zdravstvenom zaštitom žena valja se javiti doktoru obiteljske medicine, koji će bolesnicu dijagnostički obraditi na dostupnoj razini te dalje usmjeriti radi nastavka liječenja.

Može li pomoći promjena načina života i navika?

Mogućnosti liječenja svakako uključuju promjenu životnih navika te kod svake bolesnice valja individualno uskladiti svakodnevne potrebe sa stvarnim zdravstvenim mogućnostima. Osobito valja izbjegavati sva prekomjerna tjelesna opterećenja koja utječu na porast trbušnog tlaka te pritisak na mokraćni mjehur i mokraćnu cijev (podizanje težih tereta, zahtjevnije sportske aktivnosti).

Bolesti i simptome koji utječu na prethodno (kašalj, kihanje) valja liječiti uzročno i simptomatski u dogovoru s liječnikom obiteljske medicine. Nadalje, preporučuje se izbjegavati prekomjerni dnevni unos tekućine, posebice gaziranih i kofeinskih napitaka, koji dodatno potiču poriv na mokrenje, posebno prije spavanja kako bi se spriječilo prekomjerno mokrenje više od jednom tijekom noći (nikturija).

Mogu li pomoći lijekovi?

Lijekovi koji utječu na aktivnost mjehura mogu učinkovito pomoći ovisno o vrsti i stupnju urinarne inkontinencije. U medikamentoznom liječenju najčešće se primjenjuju lokalni hormonski (estrogeski) i hijaluronski pripravci (vaginalne tablete i kreme), antimuskarinski lijekovi (solifenacin, desfesoterodin) te alfa (tamsulozin) i beta adrenergički (mirabegron) lijekovi. Terapiju je potrebno uzimati sukladno naputku liječnika uz periodičke kontrole i ne prekidati je samoinicijativno kod subjektivnog poboljšanja simptoma.

Urinarna inkontinencija može se također uspješno liječiti ostalim konzervativnim metodama, primjerice vježbama mišića dna zdjelice (pelvic floor muscle training-PFMT), primjenom vaginalnih konusa i loptica, biofeedbackom i transkutanom nervnom elektrostimulacijom (TENS) funkcionalnom magnetskom stimulacijom zdjeličnog dna (magnetski stolac-FMS) i laserskom terapijom.

Kako se liječi urinarna inkontinencija?

Urinarna inkontinencija stalan je terapijski izazov ginekolozima i urolozima koji se bave tom problematikom. Kao prva linija liječenja preporučuju svakodnevne vježbe za jačanje mišića dna zdjelice prema Arnoldu Kegelu iz 1950. godine. Kegelove vježbe koriste se za jačanje mišića dna zdjelice i efikasne su u liječenju umjerene stresne inkontinencije s minimalnim anatomskim promjenama rodnice ili bez njih.

Za uspjeh Kegelovih vježbi od ključne je važnosti da se rade ispravno, redovito i dovoljno dugo, od 3 do 4 puta na tjedan s tri ponavljanja od 8 do 10 kontrakcija zadržanih tri sekunde. Poboljšanje se očekuje nakon razdoblja od 20 do 60 dana. Iako vježbe ne mogu anatomski ispraviti oštećenje potpore mokraćne cijevi, pomažu u liječenju stresne inkontinencije jačanjem mišića u području mokraćne cijevi te poboljšanjem njihova odgovora na porast trbušnog tlaka.

Kada je potrebna operacija?

U liječenju urinarne inkontinencije i prolapsa zdjeličnih organa također dolaze u obzir korekcijski kirurški zahvati. Za operacijsko liječenje urinarne inkontinencije do sada je predloženo više od 200 različitih postupaka, što upućuje na postojanje brojnih razlika u poimanju etiopatogeneze te načelima operacijskog liječenja tih bolesnica. Nasuprot tome, ovako velik broj predloženih postupaka koji su svakodnevno u uporabi, uz često teško usporedive i različito predstavljene rezultate, očevidan je dokaz o razlikama u njihovoj učinkovitosti, koji inicijalno variraju od 60-85%.

Uspjeh svake operacije ovisi o pravilno postavljenoj dijagnozi, pravilnom odabiru korekcijskog postupka, iskustvu operatera, kao i o ponašanju bolesnice nakon operacijskog zahvata, ali u znatnom broju s vremenom dolazi do postupnog pogoršanja i povrata nevoljnog bježanja mokraće, što predstavlja posebno složen problem u nastavku liječenja. Stoga se unatrag 20-ak godina preferiraju minimalno invazivne metode kirurškog liječenja, primjerice laparoskopske operacije, kolposuspenzija tankom iglom i ugradnja prolenskih vrpci i mreža te injiciranje periuretralnih punila.

Sukladno prethodno navedenom, kirurško liječenje blažih i srednje teških oblika urinarne inkontinencije ne bi trebalo biti prvi, nego zadnji terapijski izbor, tj. samo u slučaju eventualnog neuspjeha svih ostalih raspoloživih metoda konzervativnog liječenja.

Što je laserska terapija?

Kao najnovija i najučinkovitija poštedna metoda liječenja urinarne inkontinencije posebno se ističe vaginalna laserska fototermoterapija. Radi se o posve neinvazivnoj i bezbolnoj ambulantnoj metodi liječenja poremećaja zadržavanja mokraće i statike zdjeličnog dna te spuštanja ili “ispadanja” ženskih genitalnih organa, koja se može prema potrebi ponavljati u kraćim ili duljim vremenskim razmacima.

Prije zahvata valja isključiti ili izliječiti mokraćnu infekciju (urinokultura) te procijeniti urgentnu komponentu kod miješane urinarne inkontinencije (urodinamska obrada). Fototermičko djelovanje laserskog snopa potiče umnažanja kolagena i neokolagenezu u stijenci rodnice čime se postiže učvršćivanje uretralne potpore i jačanje zapornog mehanizma unutarnjeg sfinktera uretre, također i sužavanje širine rodnice kod hiperelasticiteta nakon poroda, kao i zadebljanje stanjene stijenke rodnice kod vaginalne atrofije.

Jednak učinak postiže se u liječenju prolapsa zdjeličnih organa, čime se može odgoditi ili posve nadomjestiti kirurško liječenje (vaginalna histerektomija s plastikom rodnice, vaginalna implantacija sintetskih mrežica). Ovakvo liječenje pokazuje iznimnu učinkovitost u pravilno odabranih bolesnica uz potpuni nestanak ili znatno smanjenje inkontinencije nakon 1-4 laserskih tretmana provedenih u razmaku od 4 do 6 tjedana. Laserski tretman moguće je također prema potrebi ponoviti radi trajnog održavanja postignutog terapijskog učinka nakon 12-18 mjeseci bez ikakvog zdravstvenog rizika.

Prednosti laserskog liječenja:

  • neinvazivno (nema rezanja, krvarenja, odstranjenja)
  • ambulantni zahvat
  • bezbolno, nepotrebna anestezija
  • nepotrebna predoperacijska priprema i postoperacijska skrb
  • bez potrošnog materijala
  • bez zastoja
  • brzo i jednostavno (20-30 min./tretman)
  • visoka stopa uspješnosti

Laserska terapija uspješno se primjenjuje uređajem Fotona Smooth XS Dynamis Er:YAG kod sljedećih stanja u ginekološkoj urologiji i estetskoj medicini:

  • stresne, urgentne i miješane urinarne inkontinencije
  • spuštanja/ispadanja maternice i/ili rodnice (cistocela, rekto/enterocela)
  • vaginalnog relaksacijskog sindroma (prekomjerno opuštanje nakon poroda) – sužavanje rodnice
  • sindroma vaginalne atrofije u menopauzi – pomlađivanje rodnice
  • sklerozirajućeg lihena vulve
  • ostalih simptoma donjeg urinarnog trakta (LUTS) – sindroma bolnog mokraćnog mjehura ili mokraćne cijevi, funkcionalnih poremećaja mokrenja (učestalog, bolnog ili noćnog mokrenja, hiperaktivnog mokraćnog mjehura)
  • cervikalnih displazija i ostalih dobroćudnih promjena vrata maternice
  • genitalnih kondiloma, fibroma i ostalih dobroćudnih promjena kože i sluznice genitalne regije
  • vulvodinije (sindroma bolnosti vanjskog spolovila)
  • labijalne hipertrfije (prekomjerna veličina i/ili debljina malih stidnih usana)
  • ožiljaka u području međice nakon vaginalnog poroda (epiziotomija, razdor međice)
  • ožiljaka trbušne stijenke nakon kiruških zahvata (carski rez, ginekološke operacije)
  • trbušnih strija nakon poroda ili gubitka tjelesne težine

Vrste laserskih tretmana

IncontiLase
Patentirana neinvazivna terapija koja laserom Er:YAG tretira blagu i umjerenu stresnu urinarnu inkontinenciju. Laser Er:YAG neablativno, fototermalno stimulira obnavljanje kolagenske strukture i stvaranje novog kolagena, skupljanje i stezanje vaginalne mukoze i endopelvične fascije bogate kolagenom, što posljedično donosi jaču potporu mokraćnom mjehuru.

Indikacije za IncontiLase terapiju su blaga i umjerena stresna i miješana urinarna inkontinencija. Kliničke studije pokazuju da je ovo učinkovita, jednostavna i sigurna procedura.

Fotonin Er:YAG neablativna laserska zraka valne duljine 2940 nm toplinski djeluje na vaginalno tkivo, stimulirajući obnavljanje kolagenske strukture i stvaranje novih kolagenskih vlakana u području predvorja rodnice i uretralnog otvora, kao i duž prednje vaginalne stijenke. Krajnji učinak stvaranja novog kolagena je skupljanje i stezanje vaginalne mukoze i endopelvične fascije bogate kolagenom, što posljedično donosi jaču potporu mokraćnom mjehuru i povrat normalne kontinencije.

ProlapLase
Laserski tretman sličan prethodnom, te se primjenjuje kod indikacije spuštanja zdjeličnih organa (maternice, mokraćnog mjehura, debelog crijeva, rodnice), također često povezanih s inkontinencijom mokraće i/ili stolice. Vaginalnim pristupom korigiraju se navedeni poremećaji sa ciljem postizanja što bolje anatomske i funkcionalne reparacije, a uspješnost tretmana značajno ovisi o kliničkom stupnju i duljini trajanja poremećaja.

Općenito se bolji rezultati postižu u pacijentica sa blagim i srednjim stupnjem spuštanja zdjeličnih organa, kada se postignutom značajnom kliničkom regresijom izbjegne potreba kirurške korekcije. Tretmanom pacijentica sa težim kliničkim stupnjem navedenog poremećaja moguće je postići kliničku regresiju na blaži stupanj, čime se također izbjegne operacija ili se ista može odgoditi te učiniti minimalno invazivnim načinom.

RenovaLase
Jedinstvena i inovativna, neinvazivna metoda liječenja simptoma vaginalne atrofije. Metoda se zasniva na neablativnom fototermalnom tretmanu vaginalnog kanala korištenjem Er:YAG lasera valne duljine 2940 nm. Kliničke studije pokazuju da je ovo učinkovit, jednostavan, brz i siguran tretman koji uklanja potrebu za dugoročnim terapijama estrogenom.

RenovaLase tretman se temelji na laserski induciranom, kontroliranom blagom grijanju vaginalnog tkiva, što potiče angiogenezu, aktivnost fibroblasta i stvaranje novog kolagena bez termalnih ili ablativnih oštećenja. Krajnji rezultat je povećanje debljine epitela, kao i vaskularizacija lamine proprie uz smanjivanje simptoma poput suhoće, svrabeža, iritacije i dispareunije.

IntimaLase
Jedinstvena, patentirana Er:YAG laserska terapija za neivanzivno, neablativno fototermalno stezanje vaginalnog kanala. Kliničke studije pokazuju da je IntimaLase učinkovit, jednostavan i siguran tretman.

Indikacija za IntimaLase je sindrom vaginalne relaksacije, što je gubitak optimalne strukture vagine. Ovo stanje je povezano uglavnom s prekomjernim rastezanjem vaginalnog kanala tijekom poroda kao i s prirodnim starenjem.

Ambulantni laserski tretman potvrđen je kao neinvazivna metoda za navedeni indikacijski spektar s visokom učinkovitošću i poboljšanjem kvalitete života, radne sposobnosti i spolne aktivnosti. Prema novijem istraživanju Laser and Health Academy (LA&HA), u gotovo 95% bolesnica zabilježeno je potpuno izlječenje blage i umjerene stresne urinarne inkontinencije nakon primjene lasera, obično unutar 4 mjeseca od zadnjeg tretmana. Navedeni rezultati također su potvrđeni vlastitim višegodišnjim iskustvom tretiranja brojnih pacijentica te su prikazani na mnogim međunarodnim stručnim i znanstvenim skupovima.

(Ordinacija.hr)

Vezani članci

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *