Menu Close

Kako sami možemo pomoći bliskoj osobi koja se bori s emocijama

Pružanje emocionalne podrške najčešće znači biti uz osobu i slušati, povremeno pružiti ohrabrenje i nadu za oporavak

Što reći i kako pristupiti osobi koja pati i preplavljena je emocijama – u tome nam može pomoći vještina psihološke prve pomoći.

Znate li što znači psihološka prva pomoć?

To je vještina pažljivog, brižnog i suosjećajnog pristupa i razgovora s osobom koja pati ili je uznemirena. To nije vještina koja pripada samo stručnjacima za mentalno zdravlje, to je važna životna vještina koja se može naučiti.

Sami možemo pomoći i više nego što mislimo osobi koja se ne osjeća dobro uslijed potresa, epidemije i preventivnih mjera koje su na snazi

Ciljevi psihološke prve pomoći:

  1. pružiti pomoć kako bi se spriječilo pogoršanje problema mentalnoga zdravlja
  2. promicati oporavak dobroga mentalnog zdravlja
  3. pružiti utjehu (emocionalnu potporu, ohrabrenje, perspektivu) osobi
  4. očuvati život u slučaju kada postoji rizik da osoba sebi našteti.Svatko od nas u nekom se trenutku u životu suoči sa smetnjama i problemima u području mentalnoga zdravlja. To ne znači nužno poremećaje i bolesti, nego uključuje i prolazne smetnje i problem ili emocionalne krize i patnje izazvane neugodnim životnim događajima.

Kada osoba teško prepoznaje što joj se događa ili ima teškoća u prepoznavanju i opisivanju svojih emocija i razloga zbog kojih se osjeća loše, važno je da u svojoj okolini ima nekoga tko te probleme prepoznaje i o njima je spreman otvoreno razgovarati. Možda si to baš ti.

Ponekad se pitamo i kako usmjeriti i motivirati prijatelja prema traženju stručne pomoći ili prihvaćanju podrške, kako svojim ponašanjem i razgovorom promicati oporavak, ali i ono najvažnije, kako reagirati kada se brinemo da si nama draga ili bliska osoba na neki način namjerava učiniti ili čini štetu.

Učenje vještine psihološke prve pomoći jednako je važno kao i učenje prve pomoći kod tjelesnih hitnih stanja kako bismo mogli pravovremeno pomoći osobama koje proživljavaju psihičke (emocionalne) krize. No psihološka prva pomoć i vama samima može pomoći jasnije drugima izraziti svoje potrebe kada ste preplavljeni tugom, strahom ili tjeskobom, ljutnjom, frustracijom ili bespomoćnošću.

Uz ove preporuke podijeljene u tri koraka pokušajte osobi koja pati ili je emocionalno uznemirena pružiti psihološku prvu pomoć, na daljinu ili s fizičkim kontaktom.

Kad želite pružiti psihološku prvu pomoć osobi koja pati ili je emocionalno preplavljena, nemojte čekati da vam se osoba sama povjeri i obrati po pomoć, ali ni vršiti pritisak na da ispriča svoju priču ako to ne želi.

1. Pronađite prikladan trenutak i način

Preuzmite inicijativu i pristupite osobi u vrijeme kada oboje možete razgovarati i na mjestu na kojemu se primjerice oboje osjećate ugodno.

Iako su istraživanja pokazala da fizički kontakti i osjet dodira igraju važnu ulogu u očuvanju našeg mentalnoga zdravlja, egzistencijalnu potrebu za socijalnim kontaktom i podrškom možemo ostvariti i preko raznih elektroničkih uređaja s pristupom internetu, od kojih neki pružaju i mogućnost kontakta licem u lice na daljinu. To je neizmjerno važno njegovati.

Započnite razgovor npr. ovim rečenicama: Imaš li malo vremena? Rado bih razgovarala s tobom / Voljela bih s tobom razgovarati. KAKO SI? Kako se nosiš s ovom situacijom? Što ti je najteže? Što ti je posebno teško?

2. Provjerite i izrazite što ste uočili, što vas brine kada je u pitanju osoba kojoj želite pružiti podršku

Provjerite zatim podudara li se to što ste vi uočili s onim što osoba doživljava:
Čini mi se da si u posljednje vrijeme… (navedite što ste primijetili).
Brinem se zbog…
Zabrinula sam se…
Objasnite što vas brine, ali pitajte i: Što se događa? Kako se osjećaš?

3. Budite spremni čuti problem, a ne nuditi rješenja

Voljela bih znati što ti se događa. I slušajte… to je važnije od potrebe da osobi nudite rješenja ili “recepte” kako da si pomogne, ili da ju tješite nekim općenitim frazama. Ne prekidajte je i ne požurujte dok priča.

No ne dopustite da vas strah od toga da ćete pitati ili izreći nešto pogrešno spriječi u pružanju emocionalne podrške, važnije je pokazati zainteresiranost i brigu.

Ako osoba ne želi razgovarati, dajte joj do znanja da ste dostupni za razgovor i podršku u nekom drugom trenutku ili je potaknite da zatraži pomoć nekoga drugog – ponekad to može biti i stručnjak.

4. Uvažite jedinstvenost doživljaja i iskustva druge osobe

Poštujte osjećaje i viđenje situacije u kojoj se osoba nalazi. Mogu vam pomoći ove rečenice: Ako sam te dobro razumjela, ti si doživio… (navedite što) i osjećaš se… (navedite kako). Tebi se čini?
Ne uspoređujte njihova iskustva s vašim ili tuđim iskustvima i pričama. Poštujte osjećaje i viđenje te druge osobe – oni ne moraju biti jednaki vašim pretpostavkama.

Također je važno izbjegavati procjenjivanje i vrednovanje onoga što osoba jest ili nije učinila, ili kako se osjeća ili treba osjećati – općenito IZBJEGAVAJTE GOVORITI ŠTO TREBA ILI NE TREBA.

Pružanje emocionalne podrške najčešće znači biti uz osobu i slušati, povremeno pružiti ohrabrenje i nadu za oporavak

5. Pitajte što više što se događa

Tražite objašnjenja, postavljajte pitanja na koja dobivate opise i primjere, a ne odgovore s da ili ne (tzv. otvorena pitanja kao što su Kako? Što?).
Možeš li mi opisati što te muči, primijetila sam… (navedite što)?
Kako se osjećaš?

Izbjegavajte pitanja koja počinju s riječju zašto, odnosno propitivanja zašto ovo ili zašto ono, to od osobe traži da opravda svoje ponašanje ili osjećaje i dovodi do otpora u komunikaciji.

Ako osoba niječe problem, pokušajte ne uvjeravati je u suprotno – ponovite svoju zabrinutost i činjenicu da ste tu ako vas treba ili u nekom drugom trenutku želi razgovarati.

6. Pozorno slušajte i pokažite zainteresiranost

Budite pristupačni, suosjećajni, pružite osjećaj sigurnosti i povjerenja npr. rečenicama kao što su:
Čujem (vidim) da se teško nosiš s time.
Mogu razumjeti da ti je jako teško.
Mogu razumjeti da ti se to sada čini neizdrživim.

7. Ponovite i sažmite što ste čuli ili vidjeli

Pozorno slušati uključuje i povremeno ponoviti i sažeti to što ste čuli (Čujem da (navedite što primjećujete)…, Ako sam te dobro razumio…, Možeš li mi to još malo objasniti…). Pokažite im da ih slušate, npr. ako imate videorazgovor, kimajte glavom ili govorite aha, hmm…
Time i provjeravate jeste li ih dobro čuli i razumjeli.

8. Pružite emocionalnu podršku

Pružanje emocionalne podrške najčešće znači biti uz osobu i slušati, povremeno pružiti ohrabrenje i nadu za oporavak. To možete činiti i rečenicama poput Žao mi je što ti se to događa, vidim da ti je teško, Spreman sam te slušati i čuti kako si, Mogu li ti u ovom trenutku nekako ja pomoći?, Što bi ti pomoglo u ovom trenutku.
Važno je prihvatiti da im je teško i jednostavno biti uz njih. Korisno je povremeno pokazati da vidite i čujete kako se osjećaju i potvrditi što vidite i čujete: Žao mi je. (Čujem/ Vidim) To je sigurno za tebe bilo vrlo tužno (bolno, teško).

9. Izbjegavajte tješenje

Izbjegavajte i obećanja ili uvjerenja za koja niste sigurni da će se dogoditi, rečenice poput Bit će bolje, Nije to ništa, Bolje to nego…, Nije to najgora stvar koja se mogla dogoditi i sl. Takve rečenice ne pružaju utjehu. Upravo suprotno.
Imajte na umu da ljudi uglavnom imaju resurse da izađu iz krize i da postoje načini za to koliko god to u ovom trenutku bilo teško.

To je zaista važno što si mi ispričao. Vidim da ti je teško, vjerujem da si potišten i da to nije lako. Možemo zajedno pokušati pronaći način da nešto promijenimo.

Potaknite osobu na traženje i/ili prihvaćanje pomoći i podrške bliskih osoba, ali i stručnjaka. Po potrebi pomozite da se poveže s osobama koje mogu pružiti dodatnu pomoć i podršku. Emocionalno preplavljena osoba najčešće nije u stanju sama potražiti pomoć, nekad joj treba poticaj i podrška. Nekada misli da joj nitko ne može pomoći ili primjerice misli da joj stručna pomoć ne bi pomogla.

10. Upoznajte kako si osoba pomaže i razgovarajte o novim mogućim oblicima pomoći i samopomoći

Predstavite neke oblike samopomoći i opišite oblike stručne pomoći koje ste čuli ili pročitali, npr. na web-stranici Živjeti zdravo ili nekih drugih relevantnih institucija.

11. Potaknite osobu na daljnje traženje i prihvaćanje pomoći

S osobom iskreno, jasno i otvoreno razgovarajte o uključivanju drugih osoba (obitelji, drugih članova obitelji ili stručnjaka) i objasnite zbog čega je to važno. Potaknite ih da se pokušaju javiti stručnjaku, budite uz njih ako je to potrebno, npr. razgovor sa stručnjakom mnogima predstavlja nepoznanicu koja također može izazvati tjeskobu Stručnjaci mogu pomoći da neugodna iskustva, doživljaji ili emocije postanu podnošljivi. Stručnjaci za pružanje pomoći u području mentalnoga zdravlja pomogli su mnogima.

12. Povežite osobu s onima koji mogu pomoći

Pružite informacije o tome: (1) komu se može javiti, (2) kako dogovoriti termin razgovora sa stručnom osobom, (3) tko joj može pomoći kao pratnja pri odlasku na razgovor. Ponekad je važno da vi pružite i instrumentalnu podršku ako osoba to nije u stanju sama, npr. pronađete gdje se ili kome može javiti i sl.

Kada se pripremate za razgovor s osobom kojoj želite na ovaj način pružiti emocionalnu podršku i psihološku prvu pomoć, razmislite o nekim svojim situacijama kada vam je ista pomoć trebala, što je vama bilo važno da dobijete od bliskih osoba – što da rade, kako da se ponašaju, što da vam kažu – možda vam i to može pomoći.

(zadovoljna.hr)

Vezani članci

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *